Šta zadana postavka zapravo znači
Standardne iCloud fotografije šifriraju vašu biblioteku u prijenosu i u mirovanju — a ključeve drži Apple. Zbog te arhitekture icloud.com može prikazati vaše fotografije u pregledaču i zbog nje oporavak računa može spasiti zaboravljenu lozinku. Ista arhitektura znači da Appleovi sistemi mogu pristupiti sadržaju i da to mogu i zakoniti zahtjevi. Za većinu ljudi i većinu fotografija to je razumna zadana postavka; privatni sef nije.
Šta Napredna zaštita podataka mijenja — a šta ne
Napredna zaštita podataka premješta Fotografije i većinu ostalih iCloud kategorija na šifriranje s kraja na kraj: ključevi žive na vašim pouzdanim uređajima, a Appleovi serveri čuvaju ono što ne mogu pročitati. Zauzvrat, oporavak je vaš — putem ključa za oporavak ili kontakta za oporavak — jer niko ne može poništiti ono što niko drugi ne može otvoriti.
Šta Napredna zaštita podataka ne mijenja: uređaje. Svaki iPhone, iPad i Mac prijavljen na račun i dalje dešifrira i prikazuje cijelu biblioteku. Šifriranje s kraja na kraj štiti od serverske strane; o tome ko drži jedan od vaših ekrana ne govori ništa.
Površina sinhronizacije: uređaji, porodica, dijeljenje
Većina stvarne izloženosti nije kriptografska. To su prijavljeni iPad u dnevnom boravku, Mac koji još ima Fotografije u docku, dijeljeni porodični album koji sam predlaže nedavne snimke, pozivnica za dijeljenu biblioteku prihvaćena prije više mjeseci. Svaka od tih stvari radi kako je zamišljena; zajedno znače da su „moje fotografije” tiho postale „naši ekrani”.
Praktično pravilo: fotografija koja mora ostati privatna uopće ne bi trebala biti u sinhroniziranoj biblioteci. Šifrirano spremište bez sinhronizacije — s vlastitim putem sigurnosne kopije koji šalje samo šifrirani tekst — zadržava praktičnost iClouda za obične fotografije, a osjetljive potpuno izdvaja.